Polo kup - Sezona 2006.


Sezona je završila, ovog vikenda i službeno, proglašenjem najuspješnijih u Forth Apache Steak Houseu u Sv. Nedjelji pokraj Samobora. 'Fešta' je bila upravo onakva kako se i očekivalo od vozača, sponzora i vlasnika vozila Polo kupa. No krenimo od početka, pregledom prve sezone VW Polo Castrol Pirelli kupa. Kup koji je organiziran u najmanjem vremenskom roku do sada, na kraju sezone pokazao se i kao trenutno najbolji i bez konkurencije najbrojniji  kup u Hrvatskoj. Vremena za pripremu bilo je vrlo malo jer od same ideje do prve utrke prošlo je samo 2 mjeseca. Održano je sedam kružnih i dvije brdske utrke, a niti na jednoj utrci nije nastupilo manje od 20 vozača. Kružne utrke bile su vrlo atraktivne posebno zbog činjenice da se svako natjecanje na kružnim stazama sastojalo od dvije utrke, a za drugu utrku vozači su mijenjali startne pozicije. Na Grobniku čak osmero prvoplasiranih iz prve utrke, na gradskim stazama prva četvorica. No i na brdskim utrkama bilo je uvijek napeto. Razlike u ostvarenim vremenima bile su vrlo male i na brdu i na krugu, a za mogućnost osvajanja pojedinih utrka isprofiliralo se desetak vozača, o pobjedniku su odluku donosile finese, detalji i ponešto sreće.

U sezoni je ukupno nastupilo čak 34 vozača, bodove je osvojilo 30 vozača i 1 vozačica. Gotovo na svakoj utrci nastupali su i gost vozači kupa, redom poznati i etablirani hrvatski automobilisti. Među njima bili su i Juraj Šebalj, prvak Hrvatske u rallyu, Alen Perušić, Dino Mađarić, Dan Lipošćak itd. S druge strane zapažena su bila i pojavljivanja 'VIP' vozača - Ivana Šole, hrvatskog bob reprezentativca, Tomislava Jelića iz grupe Colonia, a najviše je pažnje ipak pobudio nastup Severine Vučković na Grobniku. Ona ipak nije nastupila u konkurenciji, no sama njena prisutnost zainteresirala je i one koji o utrkama ne znaju baš ništa.



Na početku sezone bilo je desetak vozača koji su glasili kao favoriti za osvajanje prvog naslova prvaka. Velik broj novih vozača kojima je ovo bila prva sezona počeli su zaista od nule, a na kraju sezone počeli osvajati bodove i ostvarivati plasmane u sredini poretka. Neki su napredovali, neki pokazali puno više nego što se od njih očekivalo, a neki su podbacili ili na kraju sezone ostali razočarani.

U organizaciji AMD Matulji Racinga, pod glavnim pokroviteljstvom P.Z. Auta, generalnog uvoznika marke VW za Hrvatsku, te sa glavnim sponzorima kupa Auto Hrvatska i Castrol, možemo s pravom ustvrditi da je ovo natjecanje u potpunosti uspjelo. Automobili nisu imali tzv. dječje bolesti, vozači su uglavnom bili zadovoljni, tek pokoji tražio je uzrok svojem neuspjehu u drugima ili nejednakosti automobila. No, ako pogledamo rezultate i činjenicu da je na gotovo svakoj kružnoj utrci preko 10 vozača 'bilo unutar jedne sekunde' po krugu, jasno je da su odstupanja i ako postoje vrlo mala.

Marko Sitarić pokazao je najveću konstantnost tijekom sezone i zasluženo došao do prvog naslova pobjednika Polo kupa. Niti on, doduše, nije odvozio baš sve utrke bez problema. Imao ih je na početku sezone, no nakon toga gotovo da i nije bilo utrke nakon koje se nije popeo na podij. Mladi Koprivčanin dokazao je kako zaista pripada među najbolje vozače hrvatskog automobilizma danas. Iza njega je dugogodišnje iskustvo iz kartinga, a zatim gotovo da i nema kup natjecanja koje nije (uspješno) vozio. Treninzi, iskustvo odlično kontroliranje automobila i sportska i korektna vožnja Sitarića su doveli do pobjede, koju će slijedeće sezone trebati pokušati obraniti od ostatka vozača koji će gristi i puno jače nego u prvoj sezoni. Markova pobjeda ujedno je i pobjeda Auto Zubaka prema ostalim Volkswagenovim partnerima koji su se uključili u Polo kup u ovoj sezoni.

Na početku sezone puno manje se očekivalo od Martina Bradarića. Iskustvo ima, ali niti blizu onome kakvo ima Sitarić, Pavić, Pokos... Mlađi brat Bradarić iz utrke u utrku pokazivao je sve više i na kraju sezone za pobjednikom zaostao samo 26 bodova. Bio je vrlo blizu, stoga valja očekivati da će u slijedeću sezonu uči još motiviraniji i od početka sezone krenuti u lov na naslov. Drugo mjesto za vlasnika automobila kojeg je Bradarić vozio. Euro daus iz Splita svakako može biti zadovoljan.

Marko Pavić vodio je u ukupnom poretku dok se nije dogodio 'žniranac'. Naočigled bezazlena vezica za cipele Pavića je koštala možda i ovogodišnjeg naslova. Kako bi i što bilo da pobješnjela vezica, tzv. žniranac nije Marku stvorila probleme, teško je reći, no jasno je da na stazu više nikada neće izaći bez da prethodno ne osigura obje. Bilo je u njegovim nastupima padova i bez fizičkog razloga. Pomanjkanje vjere i samopouzdanja koštali su ga bodova slabim nastupom u Buzetu. Sve u svemu treće mjesto u ukupnom poretku sve je samo ne loše. Ipak se ne možemo oteti dojmu da je Čakovčanin očekivao više. Pored tima Auto Zubaka, najbrojniji na utrkama bili su članovi tima Auto kuće Dojkić. Navijali su i svojom pozitivnom energijom svakako doprinjeli atmosferi na utrkama a i Pavićevom visokom plasmanu.

Ante Alduk priča je za sebe. U sezoni osim bodovima bogate pobjede u utrci izdržljivosti nije ostvario mnogo zapaženih rezultata, no svi su ga zapamtili. Gotovo da nema vozača u kupu koji s njim nema svoju priču iz ove ili neke prethodne sezone. No prvenstveno u ovoj sezoni Alduk je nekako među svojim kolegama stekao naziv razbijača i mnogima izazvao bijes po završetku utrke. Bilo je kontakata, zaista ih je bilo, no nadamo se da se osvete neće prenositi u slijedeću sezonu. Jednako tako, nadamo se da će Ante odrasti u tom pogledu i do dobrog rezultata pokušati doći sportskim potezima. Alduk je ujedno i prvi od vozača koji nisu vezani za neku Volkswagenovu auto kuću.

Peto mjesto za Vilka Kusteca. I on je imao svojih uspona i padova. Kako se sezona bližila kraju bilo je sve više dobrih rezultata, no bodovno su dečki na prvim pozicijama već previše odmakli. Mogao je biti i 4. u ukupnom poretku jer za Aldukom je zaostao samo 3 boda. Točno toliko osvojio bi da je pobijedio na posljednjoj utrci u Dugopolju, no Pokos je bio brži i Kustecu uzeo tih 5 dragocjenih bodova.

Mladi Riječanin, Siniša Krainc osvojio je 6. mjesto ukupnog poretka. Nekoliko puta penjao se na podij, a u zahtjevnoj solinskoj utrci i na najvišu stepenicu. No, tijekom sezone nedostajalo je konstantnih nastupa, jer njegovi rezultati iz utrke u utrku su zaista imali velike oscilacije. Krainc je svakako jedan od novih, mladih nada i na njega u slijedećoj sezoni svakako treba računati.

Unatoč katastrofalno lošem početku sezone i startnom broju 17 (koji je do gotovo polovice sezone bio ujedno i broj na kojem se nalazio u ukupnom poretku), Ivan Pokos uspio je utrku završiti na 7. mjestu. Bilo je tu svega – pucanja guma, prevrtanja na bok, no i samoeliminacija kakve smo od Pokosa znali viđati i prethodnih godina. Sve u svemu njemu u ovoj sezoni nije bilo dosadno, a niti njegovom timu i pratećoj ekipi... U posljednjoj utrci sezone popeo se na najvišu stepenicu podija. To će mu svakako poboljšati ukupnu sliku o sezoni.

Ne događa se često da vozač tijekom sezone uspije nekoliko puta napraviti totalnu štetu na svojem automobilu, no njemu je to uspjelo, i te kako! Domagoj Pereković krenuo je zaista oštro u ovu sezonu. Prva totalka odmah u Poreču, zatim teže oštećen auto u Solinu, prevrtanje na krov odmah na slijedećoj utrci u Ogulinu i na kraju prevrtanje preko krova nekoliko puta na Grobniku. Da ne spominjemo što je auto preživio između utrka...Nakon što je uzeo novi auto stvari su krenule na bolje. Šteta gotovo da i nije bilo, a rezultati su bili vrlo dobri. Najbolji rezultat je dvostruka pobjeda u Buzetu, no odustajanja je bilo previše i dalje od 8. mjesta nije mogao.

Na deveto mjesto se plasirao Denis Grdić. Osim drugog mjesta u utrci izdržljivosti plasmana u sam vrh i nije bilo. Na utrkama je uglavnom bio nezadovoljan, a za sve što nije bilo onako kako je po njegovom trebalo biti bili su krivi drugi, kako to već biva u automobilizmu u Hrvata. No, volju nije izgubio, dapače, kaže da će se za slijedeću sezonu puno bolje pripremiti. U ovoj sezoni nastupao je za Auto kuću Burić, VW partnera iz Pule i Rovinja.

Zlatnu desetorku zatvara Mario Sekulić. Tijekom sezone više puta je došao nadomak podiju, koji bi mu obično izmakao za dlaku. I on je imao problema sa konstantnim natupima, odnosno teško bi spoji dvije dobre utrke u istom vikendu, no sve u svemu u ovako jakoj konkurenciji, 10. mjesto je vrlo dobar rezultat. Automobil mu je ustupila Auto kuća Jesenović iz Čakovca.

Robert Nikpalj nikako nije uspio izaći na kraj sa svojim mahom znatno agresivnijim kolegama. Kada bi se našao na dobroj poziciji, ne bi je uspio zadržati, a kada je trebao napasti onoga ispred sebe, uvijek bi bio previše obazriv i premalo agresivan. Šteta, jer ostvarivao je dobra vremena na treninzima, samo je u utrci nedostajalo malo odlučnosti. Dobar rezultat za Auto kuću Grcić iz Zadra.



Roberto Rauš imao je svakakvih problema tijekom sezone. Od toga da nije moga ostvariti veijeme na treninzima ili rezultat u utrci, do diskvalifikacije na utrci izdržljivosti koja nosi daleko najviše bodova. tj. uoči iste da budemo precizniji. Nakon te kazne tehničke komisije mladi Rauš se izgleda trgnuo jer njegovi rezultati postali su sve bolji, a u Buzetu je uspio konačno doći i do trećeg mjesta.

Đivo Franić zabljesnuo je nekoliko puta ostvarenim dobrim vremenima na treninzima, no u utrci ih je uglavnom izgubio. Sezonu je proveo uglavnom oko sredine poretka i na kraju završio na 13. mjestu. Mladi Dubrovčanin nastupao je za VW koncesionara iz Dubrovnika, Aviu, atijekom cijele sezone uživao je u nastupima i druženju s kolegama, uvijek sa smješkom na licu, jer takav je Đivo.

Samo jednu utrku u sezoni vozio je Juraj Šebalj, kao gost vozač i to prvu utrku u Poreču. U prvoj utrci bio je 4., u drugoj pobijedio, iako kružne utrke nije vozio već nekoliko godina. Obzirom na njegovo zadovoljstvo nakon Poreča, možda ga na krugu vidimo ponovo i u sljedećoj sezoni, jer najbolji hrvatski rallyjaš pokazao je da može parirati najboljima i u drugim disciplinama.

Na negdje polovici poretka smjestio se Marin Galić. Nije nastupio na svim utrkama, a u većini onih u kojima je sudjelovao nije pokazao previše borbenosti. Vozio je mirno, neopterećen rezultatom, jer ipak je njegova prava ljubav rally. Automobil mu je ustupio Porsche Interauto iz Zagreba.

Odlično 16. mjesto za debitanta Matiju Čelhara. Matija je nastupao zahvaljujući Carmotu iz Rijeke, a u svojoj prvoj sezoni pokazao je da brzo uči, savladava staze i prilagođava se automobilu. Čelhar je ujedno i osvajač posebne nagrade na kraju sezone, nagade za najuspješnijeg početnika.



Mario Jakobović utrkama ne pristupa na način kao što to čine vodeći u poretku. Utrke vozi iz gušta, a rezultat je iza zabave. A ako u zabavu uspije ostvariti i neko dobro vrijeme vikend je potpun. U ovo sezoni po prvi puta njegov matični klub AMK Požega organizirao je utrku u Požegi, a u cijeloj priči Jakobović se i osobno jako angažirao. Sve u svemu, zahvaljujući Jakoboviću vina na utrkama nikada nije nedostajalo.

Najmlađi sudionik kupa, šesnaestogodišnji zagrepčan Goran Drndak osvojio je 18. mjesto ukupnog poretka. Za nekoga tko ne posjeduje vozačku dozvolu i ne može samostalno voziti auto svaki dan, to je izuzetno dobar rezultat. Tijekom sezone našao se u raznim gužvama i okršajima na stazi sa mnogo iskusnijim kolegama i pokazao vrlo dobru snalažljivost.

Dino Granda propustio je posljednje dvije utrke. Uoči posljednje utrke u Dugopolju izletio je sa staze prilikom jurnjave po stazi, tj. cesti jer tada još nije bila staza. Uništio je automobil i završio u bolnici u dosta lošem stanju. Srećom, drugi dan došao je k svijesti i trajnih posljedica udarca glavom o roll bar čini se neće biti.

Tomislav Sajko uključio se u ovoj sezoni u automobilizam. Slično kao i kod Jakobovića, utrke su zabava jer za profesionalnije bavljenje tim sportom Sajko nema vremena. Ostvarivao je dobra vremena na treninzima, no na utrkama bi uglavnom izbjegavao direktne sukobe i kontakte propustivši konkurente naprijed. Svoju prvu sezonu završio je na 20. mjestu.

Alen Perušić nastupio je kao gost vozač na brdskoj utrci u Buzetu. Očekivalo se da će ostvariti dobar rezultat, a tako je i bilo. Osvojio je dva druga mjesta i dokazao da može biti brz u bilo kojem automobilu u kojega sjedne.

Mladi vozač iz Brtonigle, Donald Milokanović, svoju karijeru započeo je i prije Polo kupa, utrkama slaloma i nastupima na pokojoj brdskoj utrci. U Polo kupu je nastupao samo u prvom dijelu sezone, a nakon težeg izlijetanja u Požegi u srpnju, zbog težih oštećenja na vozilu nastupe je prekinuo. Za njega, srećom, prilikom izlijetanja nije bilo težih ozlijeda.

Andrej Leinweber dolazi iz Osijeka. Automobilizmom se nije bavio ranije, a upravo činjenica da je Osječanin pružila mu je priliku za nastup u Polo kupu. Vozilo mu je ustupio Volkswagenov koncesionar iz Osijeka – Remix. Iako se na početku i nije najbolje snašao, u posljednjih nekoliko utrka počeo je osvajati bodove, što znači i ostvarivati plasmane među 15 najboljih.

Mario Savić još je jedan Osiječanin, zapravo prvi koji je nastupao sa Remixovim automobilom. Iz nekog razloga 'ljubav je pukla' i Savić nakon druge utrke odlazi iz kupa.

Na 25. mjesto ukupnog poretka plasirao se Našičanin, Ivan Ergović. I on se u automobilizam uključio ove sezone. Nije se najbolje snašao na početku, no prema kraju sezone njegovi rezultati bili su sve bolji, što sigurno nagovještava još veći napredak u slijedečoj sezoni. Automobil kojega je vozio pripada Našičkom Autocentru.

Dan Lipošćak nastupio je kao gost vozač na svojoj domaćoj utrci – brdskoj utrci u Ogulinu. Dan je od nastupa u Ogulinu svakako očekivao više od 13. i 9. mjesta, no unatoč tome pokazao je interes da se u slijedećoj sezoni uključi u polo kup.

Dino Mađarić zbog disciplinskog postupka u HAKS-u pauzirao je godinu dana, a prije toga u raznim kup natjecanjima ostvarivao zapamćene rezultate, a uvijek pokazivao vrlo atraktivne vožnje. Tako je bilo i na Grobniku kada je nastupio kao VIP vozač Polo kupa i ostvario 2. startno vrijeme. No u utrci na kraju nije završio iako je nekoliko krugova bio u borbi za postolje. I Mađarić je pokazao interes za uključivanje u Polo kup u slijedećoj sezoni.

Jelena Gajski – jedina vozačica Polo kupa. Na treninzima je znala ostvariti solidna vremena, na Grobniku tek 2-3 sekunde slabije od najboljih vremena, no u utrci, pogotovo onim gradskim jednostavno bi posustala i pustila muške kolege ispred sebe. Šteta, jer mogla se boriti za neko od mjesta među prvih 15 najboljih. Nadamo se da Jelena ipak neće odustati, jer sigurno može pokazati više nego što je pokazala u svojoj prvoj sezoni.

Ivan Šola, naš poznati bob reprezentativac, a ranije poznati motocklist i automobilist, nastupao je na dvije gradske utrke – u Poreču i Solinu. Neki zapaženi rezultat nije postigao, no kako i bi, snijega i leda nije bilo, niti blizu.

Dino Butorac je još jedan od VIP vozača. Nastupio je u Požegi, no njegova disciplina su brdske staze, na kojima je ove sezone postigao odlične rezultate u svojoj klasi.

Zoran Majcan – još jedan proslavljeni motocklicist, ujedno i testni vozač renomirane auto i  moto revije. Nastupio je u Dugopolju i vrlo dobro se snašao, obzirom da mu je to bila prva auto utrka u životu.



Šimun Šarić gotovo da je mogao konkurirati za naslov crash majstora sezone, no ipak nije, obzirom da je nastupio svega na prvih nekoliko utrka. U Solinu se prevrnuo na krov, a u Požegi nakon utrke je diskvalificiran zbog odbijanja davanja automobila na uvid tehničkoj komisiji. Nakon toga do kraja sezone više nije nastupao, no najavio je da se u slijedećoj sezoni vrača u kup.

Tomislav Jelić – član grupe Colonia nastupio je kao VIP vozač na brdskoj utrci u Ogulinu. Vjerovao je da su utrke puno lakše nego što se pokazalo njegovim nastupom, no s druge strane, biolo je to jedno nezaborovno iskustvo za čovjeka koji živi u putpuno drugačijem svijetu.


Igor Puž nastupio je kao zamjena za Marina Galića na brdskoj utrci u Buzetu. Osvojio je jedno 16. i jedno 15. mjesto, a samim time pobjegli su mu bodovi, jer bodove na brdskim utrkama osvaja prvih 13 natjecatelja.

Martin Mustapić je vozio posljednju utrku u Dugopolju. U prvoj utrci na domaćem terenu morao je odustati u prvom zavoju, dok je u drugoj došao do 18. mjesta, i zabavio se uz svoje navijače.

Obzirom na veliki interes i uspjeh Polo kupa u slijedećoj sezoni može se očekivati još veći broj natjecatelja, a u planu su i određene izmjene tehničkog pravilnika.

Proglašenje najuspješnijih je održano protklog vikenda u vrlo dobroj atmosferi i kaubojskom stilu. Kao i tijekom sezone, vozači Polo kupa pokazali su da se osim što znaju voziti znaju i zabaviti, družiti, pjevati. Tako su na proglašenju sudjelovali i u raznim igrama koje im je organizator priredio – poput ispijanja tekile, udaranja čekićem, plesanja, pjevanja, a ostale 'igre' nakon toga osmislili su sami...


VW Polo Castrol Pirelli kup 2006., ukupni poredak:
1.    Marko Sitarić    378
2.    Martino Bradarić    352
3.    Marko Pavić    306
4.    Ante Alduk    241
5.    Vilko Kustec    238
6.    Siniša Krainc    216
7.    Ivan Pokos    203
8.    Domagoj Pereković    183
9.    Denis Grdić    180
10.    Mario Sekulić    150
11.    Robert Nikpalj    136
12.    Roberto Rauš    82
13.    Đivo Franić    75
14.    Juraj Šebalj    50
15.    Marin Galić    33
16.    Matija Čelhar    32
17.    Mario Jakobović    30
18.    Goran Drndak    30
19.    Dino Granda    29
20.    Tomislav Sajko    28
21.    Alen Perušić    26
22.    Donald Milokanović    23
23.    Andrej Leinweber    16
24.    Mario Savić    13
25.    Ivan Ergović    7
26.    Dan Lipoščak    6
27.    Dino Mađarić    6
28.    Jelena Gajski    4
29.    Ivan Šola    2
30.    Dino Butorac    1
31.    Zoran Majcan    1
-    Šimun Šarić    0
-    Tomislav Jelić    0
-    Igor Puž    0


Poredak timova:
1.    INA Racing team (Sitarić, Bradarić) 730
2.     Boraja team (Pokos, Kustec) 441
3.    Auto Kuća Grcić team ( Nikpalj, Krainc) 352
4.    Spaz team (Pereković, Sekulić) 352

Poredak juniora (do 21 godine):
1.    Marko Sitarić
2.    Siniša Krainc
3.    Roberto Rauš

Najuspješnija vozačica:
Jelena Gajski

Najuspješniji početnik:
Matija Čelhar

Crash majstor:
Domagoj Pereković

Autosport.hr