Crno-bijeli svijet regionalnih brdskih utrka, perom Zlatka Brozovića

Veteran domaćeg automobilizma i jedan od rijetkih vozača koji nastupa izvan granica Hrvatske proteklih je tjedana sudjelovao na dvije, kako sam kaže, potpuno različite, a regionalno toliko bliske brdske utrke - u Cazinu u Bosni i Hercegovini te u Novom Mestu u Sloveniji.

U nastavku prenosimo Brozov osvrt na obje utrke u izvornoj verziji i predlažemo svima koji na bilo koji način vole i žele boljitak domaćem auto sportu da pozorno pročitaju Brozovićevu reportažu i razmisle o njenim poukama.


BLACK AND WHITE

Crno i bijelo! To je najkraći slikoviti opis poljednje 2 brdske trke. 2 vikenda za redom po 3 dana proveo sam u uobičajenim aktivnostima; putovanje, prijam, tehnički, verifikacija, treninzi, utrke, proglašenje pa povratak kući. Obje trke bile su jako slične, podjednakog značaja, dužine staze, a održane su u istoj regiji. Zajedničko im je i to što su organizirane skromnim sredstvima sa puno entuzijazma.

Da ne zaboravim, zajednička je i izuzetna ljubaznost domaćina koji su nas prihvatili kao najdraže goste. Nešto što je za Bosnu očekivano, u Sloveniji je ugodno iznenedilo.

Dakle prvo u blizini Novog Mesta u Sloveniji, za tjedan dana blizina Cazina u Bosni i Hercegovini. Obje trke na magistralnim cestama, koje nije bilo problem zatvoriti.

No ovdje sličnosti prestaju. Na čelu dobre organizacije neophodan je dobar vođa. Njega zovemo Direktor! On mora okupiti ekipu ljudi koji svatko u svom dijelu zna što radi, poznaje pravilnik i odgovara za kvalitetu svog dijela posla. Direktor je taj koji mora poznavati sve segmente organizacije, više od drugih poznavati pravilnike, te mora biti dobar koordinator. Direktor mora znati koga stavlja na koju funkciju. Ako popunjavamo popis dužnosti u jednoj organizaciji po načelu jedno mjesto, jedno ime, onda se dešavaju oni dobro nam znani propusti u organizaciji i gunđanja sudaca, publike i vozača. Jednom riječju svih. No nažalost sva ta gunđanja dešavaju se u zatvorenim krugovima. Iz meni nepoznatih razloga, ljudi se boje javno progovoriti.

E pa zbog gore navedenog, Gorjanci su mi, usudio bih se reći, najljepša trka na kojoj sam bio. Izvrsna organizacija, sve službe koje funkcioniraju možemo reči savršeno, satnica koja se tri dana poštuje u minutu, puno slobodnog vremena za odmor, druženje sa drugim vozačima, sucima, publikom. A vozile su se 3 vožnje trninga i 3 vožnje utrke. To je ono BIJELO!

Sušta suprotnost bila je u Cazinu. Direktor trke okupio je oko sebe ekipu na neznam koji način. Znakoviti je i pogled na pravilnik trke u kojem se nije znalo tko će voditi verifikaciju, medicinsku službu, radio vezu, press, osiguranje, a i osoba predviđena za voditelja tehničke komisije organizatora nije došla. Po viđenom sve su te funkcije popunjene po onom starom 1 funkcija 1 ime. Rezultat je bila totalna konfuzija.Lista prijava zapravo nije postojala. Ona se mijenjala kako je tko htio.

Prijam nije funkcionirao. Voditelj nije znao gdje mu je koja prijava, kartoni vozača pisani su na prijamu, voditelj nezna što uopće treba upisati u neprimjereni karton (doslovno) formata A4 koji je bilo vrlo teško pričvrstiti na staklo.

Verifikacija nije funkcionirala jer se nije znalo niti tko šta vozi, niti koju licencu treba imati, kakvo osiguranje je potrebno... sve ono što smo upisivali u rubrike prijavnog lista bilo je zapravo besmisleno, jer se to nije koristilo. A oni koji su se prijavili imenom i prezimenom, umjesto da budu sankcionirani, prošli su najbolje. Sami su diktirali što su željeli.

Doktor u sredini između verifikacije i osiguranja, bez imalo prostora za intimu, koji funkcionira po sistemu časna riječ, zdrav sam.

Tehnički pregled... neadekvatno mjesto, opći rusvaj i prometni kaos, i voditelj koji nezna niti pravilnike, niti što i zašto treba gledati!

Sve to je uz izuzetnu konfuziju, veliku gužvu trajalo jedno popodne i jedno prijepodne. Za 66 verificirana višestruko predugo.Najljepše su mi bile intervencije direktora, koje sam morao čuti jer sam bio smješten tik uz šator prijama, verifikacije, doktora, osiguranja, koji je na sav glas iskazivao elementarno nepoznavanje pravilnika.

Do uobičajenog brifinga nisu bile gotove ni startne liste, niti ispravljene greške u njima. Tako je najbitnija informacija bila da sve greške javimo u direkciju do kraja dana. Neznam zašto onda uopće postoje tolike službe, kad nisu u stanju prepisati podatke iz prijave, nego to trebamo raditi mi i to nakon početka trke.

U subotu smo vozili jedan neslužbeni trening nakon kojeg smo dobili vremena i 2 službena nakon kojih vremena nije bilo. Donijeli su nam ih ujutro i rekli da smo otišli spavati pa nisu mogli ranije... Nevjerojatno, imali smo druženje na stolovima verifikacije i ostalih službi do ponoći.

Nakon i za vrijeme treninga, čuo sam puno gunđanja i želja da se razmak među vozilima skrati na pola minute. Jer sa ovim tropskim temperaturama koje su nas zadesile, start svake minute na 4,1 km staze, bile su mučeneje za suce na stazi, vozače a ne manje bitno za publiku! Svi su me upučivali na Direktora, točnije da on ne želi smanjiti razmak.

U nedelju ujutro, svratio sam do Direktora trke, uvaženog gospodina Ante Baumgartnera, i pred svima ga u ime vozača, sudaca i publike, zamolio da se skrati razmak između 2 vozila. Na taj upit dobio sam bujicu uvreda, da šta ću ja njega učiti kako da radi, da on radi isto već 10 godina, da sam ja arogantan i bezobrazan i da se jedino ja bunim. Na moje pitanje kako bi njemu bilo sjediti i toliko čekati u užarenom autu, u kombinezonu, kacigi... Dobio sam maestralan odgovor;  ja nebi vozija!

Znači mi smo stvarno budale koje nekima omogućavaju da dođu do dnevnica i sudačkih taksa. Neznam kad će shvatiti da su oni tu zbog nas vozača, a ne mi zbog njih!

Dakle jasno je da je trka trajala dugo, sa velikim razmacima, uobičajenim prekidima, na temperaturama oko 40 stupnjeva. Interesantna je i organizacija svečanog otvorenja trke, kad su natjecatelje vukli na cilj sa trkačim automobilima, umjesto da smo odvozili prvu vožnju i napravili otvorenje kad smo ionako svi na cilju. Pa i na Gorjancima kao i na mnogim drugim trkama otvorenje je nakon prve vožnje.

Šećer na kraju je kad je vjerojatno po nalogu Direktora, jer ionako nitko nije smio ništa bez njega, park ferme pomaknut do linije cilja, u 2 kolone pregrijanih trkačih automobila, pri ekstremnim temperaturama, čime je fizički prekinuta magistralna prometnica između Cazina i Bihaća. Nije ostavljen niti požarni put! Što bi bilo da je nekome pozlilo, a neću ni misliti na eventualni požar.

Proglašenje rezultata kasnilo je samo nešto više od sat vremena. Što je to prema vječnosti. No jedino je direktor ostao dosljedan. Nije se niti pojavio niti obratio običnom vozačkom puku. Jer on nam je organizirao zabavu i pobrinuo se da nam ostavi što manje slobodnog vremena, da nas što više izmori. Jer zamisli da smo mogli otići i razgledati kraj ili možda potrošiti negdje koju marku. Ipak se on brine za naš đep. To je ono CRNO!Nažalost većinu teksta potrošio sam na opis trke u Cazinu. Tamo u Gorjancima nije bilo potrebe za pisanjem. Direktor Samo Golobič zaslužio je samo stisak ruke uz želje da se vidimo na što više takvih trka. Jer u subotu treninzi od 11 do 15 sati, u nedelju trke od 10 do proglašenja u 17, po Antinom mišljenju dalo bi nam previše vremena za razmišljanje. A to nije dobro.

Na kraju zapitao bih sve strukture ovog sporta kojim se bavimo; Ante Baumgartner pod suspenzijom je u Hrvatskoj. No to mu navodno ne sprečava rad van granica naše zemlje. Zanima me kako, gdje i na koji način Ante spada pod disciplinsku odgovornost. Kad bi netko htio, kome bi trebalo uputiti disciplinsku prijavu protiv Direktora trke. Belamariću je proljetos odgovoreno da Ante Baumgartner ne postoji na popisu sudaca HAKS-a. Vjerojatno tako bi odgovorio i ASN BiH. Znači Ante je u Hrvatskoj čovjek iz sjene, a van naših granica je valjda on čovjek sjena.

Na kraju želio bih pohvaliti domaćine iz Cazinske Krajine. Stvarno ste nas primili u stilu najboljeg domaćina. Svi su bili izuzetno susretljivi, suci, publika, spremni pomoći kako bi nam boravak bio što ugodniji. Ne zamjeram domaćinu nedostatke u organizaciji. Jer njima sigurno nedostaje i znanja i iskustva. No za to se treba pobrinuti dobar Direktor, koji će ključne funkcije popuniti sposobnim ljudima kako bi oni podučiti domaćine. Antin neuspjeh i promašaj je i to što to nije postigao posljednjih 10 godina!
Ante, idi u zasluženu mirovinu i daj prostora onima koji znaju i mogu!

Zlatko Brozović

Više fotografija +

You have no rights to post comments