Uspjeh brdaša na CEZ-u

Objavljeno u: 18/10/2012 - 11:15 Napisao/la Objavljeno u Brdske utrke Komentari Komentiraj!
Ove su godine vozači koji veze s hrvatskim licencama postigli najveći uspjeh do sada. Jedno prvo i 3 druga mjesta na CEZ Prvenstvu na brdskim stazama, izvrsno je postignuće međunarodne hrvatske ekipe. Jer prvak CEZ-a u grupi D, E2 postao je Mađar Lazslo Szasz (AK Dubrovnik racing), a viceprvaci su Crnogorac Tripo Ivović (AK Klek) u grupi A i Hrvati Tomislav Muhvić (AKK Petar Klepac) u grupi N i Zlatko Brozović (AKK Zanatlija) u Historic kategoriji 3. Zapravo kad bolje pogledamo svi smo kroz povijest živjeli u istim državama, a ove smo godine uspješno nastupali sa HAKS-ovim licencama. Ne zaboravimo još 2 člana AKK Petar Klepac; Saša Černeka 7. mjesto grupe A i Kristian Marinić 11. mjesto grupe N, kao i Mladena Sigurnjaka (Matulji racing) 9. u kategoriji 3 historica.

Završna ovogodišnja trka održana je na stazi Cividale – Castelmonte kod Udina u Italiji. Na obroncima Alpa, uz samu Slovensku granicu, smjestila se brdska cesta dužine 6600 metara. Izuzetno zahtjevna staza podijeljena u sektore brzih zavoja, uzastopnih serpentina, jakih uspona i spustova i sve se to neprestano izmjenjuje. Kao da je netko želio napraviti poligon za brdske trke, koji bi sadržavao sve što se na brdu može susresti. Da ugođaj bude potpun, pobrinule su se vremenske prilike. Sunce, kiša, staza koja se suši, rosulja, vjetar, sunce, oblačno uz vjetar i sumrak. Tim redom se mijenjala situacija.

Finale CEZ-a, uz bodovanje za prvenstva Sjeverne Italije, Austrije i Slovenije, okupilo je 200-tinjak automobilista iz 8 zemalja. Točnije 206 prijava, ali čak 184 startala; 107 modernih, 22 sa isteklom homologacijom, 55 historica. Organizacija je bila tipično Talijanska. Verifikacija smještena u Gradskoj palači, tehnički na prostranom parkiralištu, ciljno okretište i parc ferme na ogromnom parkingu podno zidina Castelmontea, uz veliki caffe gdje su se dijelili rezultati, uz spikera sa razglasom, bogatom ugostiteljskom ponudom i salom u kojoj su se odvijala proglašenja rezultata. Da nisam pogriješio, množina je ispravno, no o tome kasnije.



Startni prostor smješten je na raskršću gdje počinje jaki uspon. Sve prije toga je nizina. Isto tako sve prije toga, a i na ciljnom parkingu, je park vozača. Mnogima kod nas nezamislivo, ali u Italiji uobičajeno. Smjestiš se na trgu, duž ulice, u nečijem dvorištu, na nekom parkingu… nebitno! Samo provjeriš da nikome ne smetaš i pitaš možeš li? Jer uglavnom su sve privatni posjedi. Domaćini ti nude struju, vodu, zapravo sve što trebaš, jer svi mi smo njihovi gosti za vrijeme trke. Gdje god ima više sudionika trke, postavljaju se pokretni ugostiteljski objekti, tako da nigdje ne možeš ostati ni gladan ni žedan.

Nakon što smo se već smjestili došla je jedna obitelj koja potiče iz naših krajeva. Nude nam da dođemo kod njih u dvorište, možemo spavati, koristiti kupaonicu… sve što želimo.! Imao sam priliku proteklih godina koristiti slično gostoprimstvo. I mogu reći samo jedno; to je izvrsno i za vozače i organizatora, koji automatski ima manje brige s uređenjem prostora za vozače i pratnju. Što se tiče dolaska na start, svi se moraju pridržavati zadane satnice i nema problema. Tko zakasni ne starta, a organizator je točan. Po ulicama kojima se dolazi do starta, na svim raskršćima postavljeni su redari i policajci koji zaustavljaju promet i daju prednost prolaza natjecateljima.

Za samu stazu već je rečeno da je izuzetno zahtjevna. Prepuna je brzih i odmah potom totalno sporih dionica gdje se serpentine smjenjuju u razmaku 50 – 100 metara. Postavljene su i 2 šikane. Jedna je uska autobusna stanica na kraju oštre nizbrdice, a druga uska dvostruka šikana pred jednim suženjem uz restoran, gdje bi prolaz punim gasom bio izuzetno opasan. Bez obzira na težinu i brzine koje omogućava, staza je jako sigurna. Ograde su postavljene gdje treba, a duž brzih zavoja postavljene su velike okrugle bale slame. Zato i nije bilo ozbiljnih nesreća. A bilo je pregršt izlijetanja i razbijenih automobila. Koliko god da je bilo vučnih službi, nisu imale nimalo predaha. Tako je i postignut jedan neslavni rekord; prva vožnja trajala je 5 sati! No organizator nije ostao zatečen i napravio je sve da se natjecanje uspješno privede kraju.

Publike je bilo mnoštvo uz prihvatljivu cijenu ulaznice od 10 eura. Dva Riječana su pokušali ući na naše licence, no redari su bili neumoljivi. Nitko bez ulaznice ili akreditacije nije prošao. A dobro je i to što postoji obilazna cesta kojom se može doći na cilj. Tako da je staza pristupačna za gledatelje.
Publike jedino nije bilo na proglašenjima. Organizator je kako bi smanjio gužvu i dužinu proglašenja sve podijelio na više dijelovima po prvenstvima koja se voze. Dok su još vozili vozači talijanske grupe E3 (auti s isteklom homologacijom), Historic prvenstvo je imalo proglašenje. E3 proglašenje bilo je za vrijeme trke modernih automobila, a dok su oni još bili u zatvorenom parkiralištu, historic i E3 su se vraćali dolje i pakirali za povratak kući. Tako je kompletna gužva bila puno manja i sve je puno ležernije uz manje napetosti.



Što se tiče mog nastupa, ja sam izuzetno zadovoljan. Bio sam 2. u klasi i 5. u kategoriji. Smanjio sam zaostatak za pobjednikom CEZ-a u kategoriji 3, Baranekom, a povećao prednost pred trećeplasiranim Pristavcem. Tijekom trke bilo je pregršt kombinacija i trenutnih plasmana, no po mene se sve dobro završilo. Nedostajali su mi treninzi koji su voženi po mokroj i ljigavoj stazi. Sa njima borio bih se za pobjedu u klasi i 3. mjesto kategorije. Dokaz tome je što sam dostigao vremena najboljih. U zadnjem laufu pobjednik klase mi je pobjegao samo 1 desetinku sekunde. Neosporno je, što sam govorio više puta, nema borbe za pobjedu bez poznavanja staze u trkaćim uvjetima. Zato za dobar rezultat treba nastupati što više i upoznati što više staza.

Na prvom treningu dogodio mi se i jedan incident. Vozač koji je startao iza mene, Austrijanac sa Ford Escortom RS 2000, zapravo prototipom koji ne zadovoljava propise aneksa K za historic vozila, te vozi samo Prvenstvo Austrije, udario me u sredini serpentine u zadnji lijevi kotač, te mi polupao lijevi blatobran. Kad je vidio da ga prijavljujem za opasnu vožnju, izmislio je moj fizički napad na njega nakon incidenta. Na žiriju smo imali sat vremena razgovora i na kraju je sve proglašeno trkaćim incidentom. No nevjerojatno je kako se jedan zapravo drifter (ne mislim pod tim ništa negativno, nego to je pravo stanje stvari), koji je uz to jako mlad i neiskusan, ne može prilagoditi pravilima ponašanja na brdskoj trci. I u Austriji i sad u Italiji suci su stalno imali problema s njim. Jer on je zapravo došao driftati, kod okretanja, kod povrata na start, na trci. Stalno! Ni na kraj pameti mu nije koliko je to opasno među ljudima, drugim automobilima… Ali pravda uvijek pobjeđuje. Na drugom treningu kad je padala rosulja, ispalio je sa staze i jedino je mogao nakrcati auto na kamion i put kući. Čak je i prilikom prelaska sa šlepe organizatora na njegovu, skoro pao sa kamiona, jer i tada je morao divljati.

Sezona je gotova. Bila je uspješna za mene i što mi je osobito drago još nekoliko vozača sa licencama HAKS-a. Mislim da bi se broj naših učesnika na CEZ-u trebao i mogao povećati. To su trke koje ne koštaju puno više nego trke za Prvenstvo Hrvatske. A napredovati se može jedino u jakoj konkurenciji. Stečeno iskustvo na takvim trkama je nezamjenjivo. Isplati se pokušati. Jer svatko tko osvoji bodove na Malački, to treba potvrditi najmanje jednim inozemnim nastupom i plasman na Prvenstvu CEZ-a je tu. A kad smo već u bodovnim tablicama, onda nas povuče na nove nastupe. Isplati se, probajte!

Ovo je moj osobni osvrt - Zlatko Brozović – Broz

Kompletne rezultate svih sudionika, klasa, grupa, sa međuvremenima možete pogledati na http://www.fdariz.net/cividale2012/results.html

Aktualnosti

Rok Turk osvojio 8. Rally Vipavska dolina 2018.

22.04.2018. - Ostalo

Rok Turk osvojio 8. Rally Vipavska dolina 2018.

Prvi rally Slovenskog prvenstva 8. Rally Vipavska Dolina koji se vozio u okolici Vipave i Ajdovščine osvojili su trenutni državni prvaci Rok Turk i Blanka Kacin (Peugeot 208 R5). Prošle godine imali su samo jedno...

8. Rally Vipavska dolina 2018. za početak sezone u Sloveniji

16.04.2018. - Ostalo

8. Rally Vipavska dolina 2018. za početak sezone u Sloveniji

Napokon je došlo vrijeme i za početak nove rally sezone u Sloveniji. Prvi na redu je 8. Rally Vipavska dolina, koji se vozi u Vipavskoj dolini, a početak i kraj rallya su u Ajdovščini od...

U Austriji održan 42. WeinbergerHolz Lavanttal Rallye 2018.

11.04.2018. - Ostalo

U Austriji održan 42. WeinbergerHolz Lavanttal Rallye 2018.

Niki Mayr-Melnhof bio je najbrži na svim brzinskim ispitima 42. WeinbergHolz Lavanttal Rallyu, te se zasluženo popeo na najviše mjesto pobjedničkog postolja. Drugo mjesto osvojio je Grössing Gerwald, dok je treću poziciju zauzeo Aigner Gerhard.

You have no rights to post comments