Bio jednom brzinski ispit: Bliznec - Šestinski Lagvić

Mnogo je cesta u Hrvatskoj koje bi mogle biti pretvorene u rasne brzinske ispite, ali tek nekolicina ima baš sve neophodne sastojke za fantastičan rally izazov. Jedna takva cesta je i poznata zagrebačka izletnička dionica od Blizneca prema vrhu Medvednice, a nakon čega slijedi zagrijavanje i spust prvo prema Tomislavovom domu te potom sve brže i opasnije prema Grafičaru i naposlijetku Šestinskom Lagviću.

20,87 kilometara pune i apsolutne koncentracije na uskoj stazi koju u najvećem dijelu s jedne strane ograđuje šuma, a s druge isto tako šuma, ali nekoliko desetaka metara niža od razine ceste. Pogreške su skupe, a bukve tvrde, što su brojne posade imale prilike iskusiti tijekom niza godina koje je ova cesta provela u itinereru nekadašnjeg Delta Rallyja.

Na toliko se mjesta može pogriješiti i izgubiti ne samo dragocjene sekunde već i samo mjesto u rallyju - uspon je uzak i prepun zamki, oštrih i kratkih "hardova" na kojima se svaka pogreška plaća kretanjem s mjesta ili pimplanjem i izvlačenjem naprijed-nazad iz pogrešne ručne. Bilo bi sjajno kada bi se na ovom dijelu brzinca moglo voziti "po putanji", ali nema mjesta za putanju, cesta je više-manje tek nešto šira od automobila i pol.

Stižemo na vrh i tu počinje prvi susret s drukčijom fizikom - automobil više ne "koči sam" zbog uzbrdice, već ubrzava iznenađujuće dobro, a nešto šira cesta mami na više "puštanja" u zavojima. Sreća je, međutim, kratkog vijeka, jer ravni dio prerasta u nizbrdicu, a široka cesta odjednom ponovo postaje uski puteljak. Da stvar bude još veselija u priču se uključuju i rubnjaci, spremni da neoprezne pošalju u "kasko" na dva kotača, a potom slijedi nemilosrdni zagrljaj već spomenutih tvrdih bukava.

Jurnjava prema Grafičaru protječe u sumanutom listanju mogućih scenarija za pravi prolazak "za publiku", koje na tom slavnom zavoju nikada nije manjkalo (pregledno mjesto, lako dostupno, a i osvježenje je nadohvat ruke). Previše razmišljanja nikad nije dobro, pa se nakon par zamalo izgubljenih situacija uoči Grafičara ponovo koncetrirate na posao i potpuno zaboravljate na pripremu "pravog prolaza" jer ubrzo jurite pored te famozne publike, sretni da ste spasili guzicu od klizanja sa staze na uvijek prisutnom "šodru", nesvjesni da je taj vaš refleksni manevar izvana izgledao kao kontrolirani potez svjetskog prvaka.

Sve ovo, međutim, nije bilo dovoljno jer slijedi pravi ispit - jurnjava od Grafičara prema cilju - počinje s nekoliko hardova i nekolicinom slavnih i beskrajno dugih lijevih zavoja koji završavaju u kratkim i oštrim desnim zavojima ili prelascima preko uskih mostića omeđenih ogradama, betonom, rubnjacima, samo fale tenkovske prepreke za potpuni dojam. Naposlijetku, spust od Kraljičinog zdenca prema cilju pravi je ispit veličine košarkaših lopti koje vozač ima među nogama (vozačice ćemo poštediti ovakvih fraza) - tu je publika, nekoliko opasnih haklova, koji vas mogu lansirati u potok, ali vam isto tako mogu pomoći u rezanju ukupnog vremena, a naposlijetku tu je i luđačka brzina, jer već vam je dosta svega, želite cilj. Nekoliko ravnijih dijelova vozače poziva na "pedal to the metal" i učas se zaboravlja koliko je staza i dalje uska, a okoliš spreman na gužvanje limarije. I onda, kada već možete omirisati cilj, par opakih i oštrih "trojki" nadomak završetka ispita, više nema šume, ni publike, samo zeleni pakao jurećih stabala stopljenih u neprovidni zid oko vas.

I, eto cilja...

You have no rights to post comments