Tin Beraković i osvrt na prvi rally u karijeri

Posljednjih godina autosportu u Hrvatskoj ne cvjetaju baš najljepše ruže, no u zadnje vrijeme sve se jače vidi svjetlo na kraju tunela. Utrke su napokon malo zastupljenije na televizijama te postaju sve kvalitetnije organizirane, tu su i vrlo bitni dodatni sadržaji koji privuku veliki broj posjetitelja, kao npr. promocije autosporta u raznim shopping centrima i sl. No tu je i još jedna činjenica koja hrvatskom autosportu daje nadu u bolje sutra - sve veća prisutnost mladih vozača na utrkama.

To su u velikom broju djeca starijih vozača utrka, koja su ovih godina napunili ili će napuniti 18 godina. Znači u neku ruku, za nekoliko godina moguća je smjena generacija u domaćem rally-u, a i drugim disciplinama. Tom prilikom razgovarali smo s Tinom Berakovićem, mladim vozačem koji je svoj debi imao na Rally Kumrovcu prije nešto više od dva tjedna. Tin je ujedno i sin Borisa Berakovića, također hrvatskog rally vozača.

"Prije nešto manje od pola godine dobio sam vozačku dozvolu te sam s vremenom, nakon vježbanja vožnje u prometu, odlučio probati odvoziti neku utrku na zatvorenoj cesti. Tek toliko jer me zanimalo kako bih mogao odvoziti neku dionicu na kojoj mogu gađati putanje, bez rizika da će mi neki auto doći iz suprotnog smjera. Tako sam odlučio biti predvozač na rally-u u Kumrovcu.", rekao nam je mlađi Beraković.

Svoj prvi nastup na utrkama odradio je sa serijskom Toyotom Yaris 1.0 s oko 68 KS, što je primjer i drugim mladima da za početak bavljenja utrkama ne treba jaki trkaći automobil. Na pitanje kakvi su mu bili dojmovi tokom i nakon utrke Tin odgovara:

"Prije samog starta prvog subotnjeg brzinca imao sam neopisivu tremu, toliku da sam mislio kako ću samo prokruzirati po brzincu, jer da brže neću moći. No nakon startanja i prođena prva dva zavoja taj strah je potpuno nestao te je svaki sljedeći metar brzinca bila čista uživancija. Najviše me bilo strah da se kočnice ne pregriju, jer na autu su male serijske kočnice, a zadnjih pakni doslovno uopće nije ni bilo (iza su babanj kočnice). Na kraju svakog brzinca kočnice su ipak bile pregrijane, no nema veze. Na kraju, utrku sam odvozio puno brže nego što sam mislio da budem, no ujedno sam i shvatio koliko mi je iskustva i znanja još potrebno kako bih uopće bio konkurentan drugim vozačima. Sve to me samo dodatno zainteresiralo za daljnji napredak u vožnji, tako sam već istog dana nakon utrke počeo vježbati prebacivanje brzina s međugasom koje mi je, na povratku s rally-a pokazao tatin suvozač Damir Vlašić-Špicko. Nakon svega, htio bih se zahvaliti sponzorima KEMOTON - Professional Car Care te B&B Kožni Auto Interijeri, bez kojih nebih mogao nastupiti na svojoj prvoj utrci."

Za nastavak sezone Tin još nema razrađen plan nastupanja, sve ovisi, kaže, o financijskoj konstrukciji. Dok se to ne riješi polako traži sponzore i priprema marketinški dio posla.

You have no rights to post comments